Obnova
Nakon Drugog svjetskog rata
vojna vlada SAD-a je svojom "Proklamacijom br. 2" od 19. rujna 1945.
ponovno uspostavila pokrajinu Bavarsku u njezinim granicama od prije
1933. godine, odijelivši je od Rajnske Falačke i okruga Lindau.
Graničenje sa sovjetskom okupacijskom zonom i položaj na rubu
"željezne zavjese" su do 1989. godine stavljali Bavarsku u
marginalni položaj, na štetu gospodarstva i prometa.
U ratnim bombardiranjima razoreno je 33% Münchena, 51% Nürnberga,
24% Augsburga. U Würzburgu su bombe u prah i pepeo pretvorile 74%
građevina. Međutim, postotak štete u Bavarskoj činio je tek oko 5%
ukupnih razaranja u ostalim dijelovima Njemačkog Reicha. Bavarska je
bila malo pogođena i demontiranjem tvornica bojne spreme. Zbog svega
toga je industrijska proizvodnja koncem 1948. godine već dostigla
76% prijeratne visine.
Nedostatak stanova, nezaposlenost, glad, očajanje zbog mrtvih i
nestalih, depresije glede beznadežne političke situacije i
suočavanja sa zločinima nacističkog režima obilježila su ovo
razdoblje. Vojna vlada SAD-a sprovodila je programe denacifikacije i
preodgoja pučanstva ka demokraciji, zvane "reeducation". Svi su
mediji podlijegali nadzoru američke cenzure, a novine i naklade su
se mogle publicirati samo s licencijom vlade. Razorene prometnice su
morale biti ponovno izgrađene, a pri tome je samo broj prometnih
mostova iznosio 745. Amerikanci su prije drugih okupacijskih
velesila odobrili naseljavanje industrijskih poduzeća. Trvtka
Siemens se iz razorenog Berina preselila u München.
Bavarska je 1945. i 1946. godine primila gotovo 2 milijuna izbjeglih
i raseljenih lica. Njihovo integriranje je za stanovništvo i državu
predstavljalo težak zadatak. Vremenom je iz toga izrasla mogućnost
za novi gospodarski početak. Srednjeročno je došlo do postupnih
strukturnih promjena, koje su svoj izraz našle u rastućoj
urbanizaciji, nadrazmjernom porastu na području uslužnih djelatnosti
i pojačanoj industrijalizaciji.